Najdraze Moje Sestre

Svaka od nas ima farz pred sobom – obavezu koju nam je Allah Milostivi dao, uz blagodat pameti i znanja što nam je podario – farz borbe za vjeru, u Njegovo ime; farz širenja Islama, Allahove vjere; farz da uèinimo SVE što nam je u moguænosti, da oèuvamo i ojaèamo muslimanski Ummet!

Allah nam je ove blagodati nije dao da bismo ih besciljno koristili za uživanje, nego nas je stvorio da bismo mu zahvalni bili, i da bismo ove moguænosti iskoristili da zaradimo Džennet! “Pa koju blagodat Gospodara svoga porièete?!”

Put do Cilja nije lahak – niko od nas neæe dobiti obeæanu nagradu bez TRUDA i znoja, jer Allah kaže: “Mi èovjeka stvaramo da se trudi”.

Hajde da svaka od nas razmisli kakav nam je trud, kako iskorištavamo vrijeme kojim se Allah kune u Kur’anu, da uložimo truda na putu ka Allahu, ka Njegovom Džennetu?!

“Èovjeèe, ti se trudiš, i svoj trud æeš pred svojim Gospodarom naæi!” (Suretu-l-Inšikak, 6)

Allah je dao Islam kao upotpunjenu i široku vjeru. Allah nagraðuje svako dobro djelo, a dobrih djela zbog kojih nas, inšaAllah, oèekuje vjeèna nagrada, ima jako mnogo. Pruženo nam je jako mnogo moguænosti da zaslužimo Džennet. Osmjehnuti se sestri muslimanki je dobro djelo!

U jednom hadisu, Muhammed s.a.w.s. kaže da je dobro djelo skloniti nešto sa puta što smeta! Mi æemo biti nagraðeni onoliko koliko smo se trudili kada se budu vagala naša dobra i loša djela. Elhamdullilah, pa nam je Allah ukazao na Put, koji nas uèi dobrom, a odvraæa od zla. Svaki naš dan je prilika da uradimo što više dobrih djela! Svaki dan nam je dat da ispitamo sebe koliko smo jake da održimo Ummet i pomognemo našoj vjeri.

Naš Poslanik je nagovijestio da æe doæi vrijeme u kojem æe na nas navaliti razni narodi, kao što divljaè navali na svoju žrtvu. Upitaš ashabi: “Hoæe li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslanièe?”. Poslanik je odgovorio: “Ne, u to vrijeme æe vas biti puno, ali æete biti kao pjena na vodi. Allah æe išèupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca æe ubaciti vehn.” Kada su ga ashabi upitali šta je to vehn, on je odgovorio: “Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!”

Plašim se da vrijeme koje je Poslanik nagovijestio u ovom hadisu, upravo, naše. Mnogobrojni smo, ali koliko smo dali od sebe da u našim srcima ne bude vehn?! Svako jutro, kada otvorimo oèi, prvo što bi trebalo je da se probudimo sa osjeæanjem zahvalnosti Allahu; da mu se zahvalimo što nas je probudio kao mu’minke; što imamo cijeli dan pred sobom da bismo mogle da radimo na širenju naše lijepe vjere! To je još jedan dan koji može da uveæa naša dobra djela, i da nas vodi ka Nagradi! Zar neæe Allah biti zadovoljniji s nama, kada ustanemo zahvalni Njemu, kada poklonimo osmijeh i selam našoj porodici, i kada veæ možemo krenuti u borbu?!

Svaki naš dan bi trebalo da obilježava borba, sveta borba, koju nam je Allah propisao, da bismo širili Njegovu Rijeè i Njegov Zakon. Ako ne mi, ko onda?! Ako ne sada, kada?!

Hajde da se borimo zajedno, rame uz rame! Hajde da osvajamo ljudska srca Islamom i Selamom! Hajde da svaki naš dan bude dan džihada i pobjede!

“Ne gubite hrabrost i ne žalostite se, vi æete pobijediti ako budete pravi vjernici” (Ali ‘Imran, 139).

Hajde da budemo jake muslimanke – dostojanstvene, hrabre i borbene!

“O vjernici, ako Allaha pomognete i On æe vama pomoæi i korake vaše uèvrstiti” (Muhammed, 7)

Najdraže moje sestre, džihad nije samo borba oružjem, hajde da svojim životom i trudom spasimo Ummet, jer smo sve mi dio našeg Ummeta.

Brak u Islamu (Autor: Mustafa Spahić)

Brak u islamu je istovremeno vjersko-moralni čin i dužnost, pravno-ugovorni akt i jedan od mnogobroinih Allahovih ajeta - znamenja i dokaza ljudima. Da je brak vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju Kur'an i Hadis.
"Udavajie neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje (makar bili robovi i ropkinje), ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32).

Pozivajući muslimane da stupaju i žive u brakovima Vjerovjesnik ih bodri "Tenakehu tekaseru fe inni ubahi bikumul-umeme jevmel - kijameti, - ženite se množite se, jer ću se ja s vama i vašom brojnošću ponositi na Sudnjem danu." Resulullah poziva i proziva mladiće da se obavezno žene ako ispunjavaju uslove iz slijedećih razloga: "Mladići! Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama nek se oženi, jer je ženidba najbolje sredstvo da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za očuvanje od bluda." (Buharija i Muslim).
Ko voli Vjerovjesnika on će slijediti njegov put: "Ko voli mene i moj način života, moj običaj - nek slijedi moj put u životu a ženidba je moj put."

Na oprosnom hadždžu pred 100 hiljada muslimana Vjerovjesnik upućuje: "Ženite se onima koje volite, a kad vas je jednom Allahova volja sjedinila, onda živite u ljubavi i slozi. Žene su vam se predale na vjeru Allaha, pa zato poštujte Allahov emanet (povjerenje)".
Od izbora bračnog druga zavisi i naša sudbina na budućem svijetu kao i stanje vjere na ovom: «Ko želi da na Sudnjem danu bude čist od grijeha i nemorala neka se oženi ženom koja je čestita, uljudna i lijepo odgojena. Trojica muslimana zaslužuju da im Allah bude na pomoći na oba svijeta: onaj koji se u okviru svojih mogućnosti bori i trudi na Allahovom putu radi bolje budućnosti islama i muslimana, radnik koji vjerno i pošteno služi i radi i tako valjano i pošteno obavlja povjereni posao i onaj ko se oženi u ime i radi Allaha da se sačuva bluda."

Kako prenosi jedan ashab četiri su stalna običaja ostala od ranijih vjerovjesnika: obrezivanje (sunećenje) muške djece, upotreba kozmetike i mirisa, čišćenje zuba misvakom i brak. Jedan poznati i priznati alim smatra brak ibadetom ako se oženimo u namjeri da se sačuvamo bluda (zinaluka), da steknemo dobru, čestitu i odgojenu djecu i da slijedimo običaj i put (sunnet) Muhammeda a.s.

SVRHA I SMISAO BRAKA

Osnovna svrha braka jeste:
- izvršavanje Allahove naredbe i imperativa o braku,
- slijeđenje puta Allahovih vjerovjesnika,
- osiguranje zakonitog, na vjeri utemeljenog i moralno neupitnog poroda, da se precizno zna čija su djeca i kome pripadaju,
- osiguranje zakonskih nasljednika,
- da se obezbijedi uvećanje i produžetak ljudske vrste,
- da se pomoću braka uz svoje žene smirimo i sa njima sve seksualne potrebe zadovoljimo,
- da se pomoću braka iskorijeni i uništi prostitucija i blud,
- da se u braku djeca vjeri poduče i moralno-etički odgoje,
- da se u potpunosti osigura moralni život svakog čovjeka i žene kroz usavršavanje ahlaka muža i žene,
- da se obezbijedi izdržavanje (opskrba-rizk) žene i djece, i
- da se obezbijedi opstanak i kontinuitet čovječanstva.
Ističući ustanovu braka kao jedan od mnogobrojnih ajeta ljudstvu, Kur'an naglašava da Allah stvara žene da se ljudi uz njih smire. Šta znače ljudi ženama a žene ljudima u braku Kur'an slikovito kazuje: "Dozvoljava vam se da u noćima dok traje (savm) post sastajete se sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća." (EI-Bekare, 187). Dakle, čovjek bez žene ne može kao ni žena bez čovjeka. Islamski brak je jedini pravi, čovjeka dostojni i njemu primjereni izbor, izmedu celibata i svih oblika bluda. Dosljedno proveden celibat kao princip i ponašanje znači kraj i nestanak ljudske vrste. Dovedena do kraja prostitucija razara, oca, majku, djecu, dakle brak i porodicu i kao takva u krajnjoj instanci vodi nestanku ljudske vrste.

KOME JE BRAK DUŽNOST

S obzirom da je brak u islamu dvostruka; vjersko-moralna i šerijatsko-pravna, građanska dužnost, te s obzirom na prirodu čovjeka i njegovo imovinsko stanje šerijatski pravnici kažu: Ženidba je:
- nekome prvostepena dužnost - farz,
- nekome drugostepena dužnost - vadžib,
- nekome se samo preporučuje sunnet,
- nekome je pokuđen – mekruh, a
- nekome je zabranjen - haram.
Brak je stroga neopoziva dužnost svakom šerijatski punoljetnom, umno, duševno i fizički zdravom muslimanu koji ima materijalne mogućnosti da izdržava ženu, koji će se u braku lijepo ophoditi i humano ponašati a koji sigurno ne bi mogao kontrolisati strasti i nagone pa bi bez braka počinio blud.
Brak je vadžib, blaža dužnost onome ko ispunjava sve navedene uvjete a nije potpuno siguran u kontrolu svojih strasti i nagona pa bi van braka vjerovatno počinio blud.
Brak je sunnet - Vjerovjesnikova preporuka svakom muslimanu koji ima umjerenu prirodu te može kontrolisati strasti i nagone a ispunjava sve uvjete za brak.
Mekruh je pokudeno i suprotno sunnetu stupati u brak onom muslimanu koji zbog svoje naravi nije siguran da se može lijepo ophoditi i ponašati u braku a uz to je slabog materijalnog stanja da ne može podmirivati kućne potrebe.
Brak je haram (inninu) impotentnom muškarcu i nesposobnoj frigidnoj ženi.
Siromašne muslimane koji ispunjavaju sve uvjete za život u braku izuzev posjedovanja imovine Kur'an upućuje:

"Pa neka se od braka suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao." (En-Nur, 33).

S obzirom da se imovinsko stanje mijenja, Kur'an siromašnim mladićima savjetuje da se privremeno suzdrže od braka dok su posve siromašni a istovremeno nalaže imućnim muslimanima da ih materijalno pomognu. Ko uopće nema mogućnosti da dođe do materijalnih sredstava i tako stupi u brak kao najefikasnije sredstvo za sputavanje i potiskivanje strasti islam mu preporučuje stalnu svijest o Allahu dž.š. (zikr) i post (savm).


IZBJEGAVANJE BRAKA

Oni koji su sposobni i ispunjavaju sve uslove dužni su se ženiti i stupati u brak. Kur'an i Tevrat naređuju i preporučuju brak a bezrazložno neženstvo kude i strogo osuđuju. Jevreji vjeruju da onaj ko izraelskom narodu pridonose jednog člana više, on je i kod Boga i kod ljudi priznatiji. Kod starih naroda: Asiraca, Babilonaca i Egipćana neženstvo je bila pokuđena stvar kao i kod starih Grka i Rimljana. Najveće izmjene u odnosu prema vrijednosti braka unosi kršćanstvo za koje je brak nužno zlo, ugođaj ženi i nebriga o Bogu. Mnoge Vjerovjesnikove izreke kude i osuđuju neženstvo sposobnih i imućnih mladića:
"En-Nikahu sunneti femen regibe an sunneti fe lejse minni." Brak je moj put i običaj, a ko odustane od mog puta on ne pripada meni.
"Men kane lehu ma jetezewedžu bihi felem jetezevvedž fe lejse minni." Ko bude iimao uslove za brak a ipak se ne oženi on nije moj pravi sljedbenik. Ko se ne oženi bojeći se siromaštva on ne spada u moje iskrene pristaše."
Jedan mislioc ističe: "Ništa nije u stanju privezati čovjeka za ognjište, domovinu i čovječanstvo kao sretan brak. Neženja ne pripada nikome. On je svjetski građanin. Neprestano putuje bez cilja". Islam svim imućnim muslimanima koji su sposobni za brak a izbjegavaju ga propisuje posebne materijalne obaveze.